Institut za Regenerativne Inovacije u 2030.
Dok pijem svoj popodnevni čaj od konoplje koja je uzgojena 50 metara od mjesta gdje sjedim, razmišljam koliko se neostvarivo ovo činilo 2020. godine. Opuštajući se na krovnoj terasi Instituta za regenerativne inovacije, u našem restoranu koji poslužuje samo lokalne namirnice i proizvode, uživam u ljetnom povjetarcu.
Konobar me upita želim li naručiti kasni ručak, istaknuvši da je današnji specijalitet miks salata koje je naš Laboratorij uzgojio u samo dva tjedna. Pristojno odbijem jer mi je pauza uskoro gotova. Pogledam goste u restoranu i primjetim kako se mnogi smiju i dijele ideje. Neka lica mi nisu poznata, vjerojatno se radi o turistima koji iznajmljuju sobe u samo-održivom hostelu preko puta.
Pogledam solarni sat na zidu, 15 je sati i vrijeme da se vratim na posao. Ustanem i obavije me sladak miris cvjetnih gredica. Osjetim potpuni mir i sreću koju pruža ovo mjesto. Krenem prema stepenicama s osmjehom na licu, pozdravljajući sve ljude koje susretnem. Na stepenicama sretnem Mariju, našu voditeljicu Odjela za urbani razvoj i energetske inovacije, koja me uzbuđeno zaustavi: “Uspjeli smo! Pronašli smo pravu konzistenciju ekološkog građevinskog materijala koji može izdržati sve prirodne i neprirodne katastrofe. Komercijalna proizvodnja počinje sljedeći tjedan! Ajme, moram ići, moram ići.”
Dok se brzo udaljava, preplavljuje me osjećaj radosti. Toliko smo dugo pokušavali pronaći najučinkovitiju formulu i pružiti olakšanje gradovima koji se i dalje bore s katastrofama zbog kojih su njihovi građani ostali bez domova. Žurim u svoj ured kako bih nazvala naše partnere u Kongu, Brazilu i Papui i obavijestila ih da smo napredovali i da mogu uskoro očekivati materijale. Nakon što sam završila s pozivom, silazim u laboratorij čestitati timu te vidjeti što drugi timovi rade u svojim odjelima.
Kako su zgrade izgledale davne 2021. godine
Prvo navraćam u Odjel za alternativnu proizvodnju i preradu hrane (APPH), koji je bio prva ideja za naš Institut za Regenerativne Inovacije. Šef odjela Ivan me dočeka namršteno. Pitam ga što nije u redu. Kaže mi da je naš program oprašivanja insekata u zatvorenom i na otvorenom u problemu – ponovno smo izgubili pčele u ventilacijskim otvorima i tim mora uhvatiti maticu, što traje već satima.
„Izgleda da za njih trebamo još biljaka! Poslati ću zahtjev Gradu da dobijemo više prostora kako bismo mogli preseliti neke skupine insekata na novi prostor.“ – kažem Ivanu. Naša proizvodnja raste tako brzim tempom pa se ponekad čini da je to teško pratiti. 6 000 četvornih metara unutarnjeg i 70 000 četvornih metara vanjskog prostora na različitim područjima grada čini se puno, ali premalo za tempo kojim naše poslovanje raste.
Davne 2021. godine, odlučili smo napraviti iskorak te pozvati sve lokalne dionike na sastanak i predstaviti im naš ambiciozni plan i potrebu za njim, ne samo u našoj zajednici, već i širom svijeta. Svi su odlučili dati svoj doprinos razvoju Instituta, posebno gradonačelnik koji je vidio da je ideja usklađena sa Strategijom razvoja grada. Kontaktirali smo nekoliko ministarstava, uspjeli dobiti sredstva za sjeme, a zatim kupili i renovirali zgradu u kojoj sam trenutno.
Dvije godine od razvoja Instituta, ljudi su se više uključili, dajući svoje neiskorišteno zemljište kao investiciju za male eksperimentalne projekte i dobivajući svoj postotak povrata od uspješne prodaje proizvoda. Ubrzo nakon što je Institut službeno otvoren, počeli smo zapošljavati znanstvenike i radnike različitog porijekla vodeći se inkluzivnošću i jednakim mogućnostima. Većina prvih radnih mjesta koja smo otvorili bili su usmjereni prema zapošljavanju dugotrajno nezaposlenih građana, za koje smo pružali obrazovanje i osposobljavanje. Sada u Institutu zapošljavamo 874 osobe iz cijelog svijeta koji rade na 48 pilot lokacija za zelenu tehnologiju, građevinske materijale, proizvodnju hrane, samoodrživi hostel i lječilište, male proizvodne pogone za alternative plastici, „zero-waste“ trgovina, i obrazovne programe. Tko bi mogao pomisliti 2021. godine da bi mali Križevci mogli postati takva destinacija za inovatore i kreatore bolje budućnosti.
Konobar me upita želim li naručiti kasni ručak, istaknuvši da je današnji specijalitet miks salata koje je naš Laboratorij uzgojio u samo dva tjedna. Pristojno odbijem jer mi je pauza uskoro gotova. Pogledam goste u restoranu i primjetim kako se mnogi smiju i dijele ideje. Neka lica mi nisu poznata, vjerojatno se radi o turistima koji iznajmljuju sobe u samo-održivom hostelu preko puta.
Pogledam solarni sat na zidu, 15 je sati i vrijeme da se vratim na posao. Ustanem i obavije me sladak miris cvjetnih gredica. Osjetim potpuni mir i sreću koju pruža ovo mjesto. Krenem prema stepenicama s osmjehom na licu, pozdravljajući sve ljude koje susretnem. Na stepenicama sretnem Mariju, našu voditeljicu Odjela za urbani razvoj i energetske inovacije, koja me uzbuđeno zaustavi: “Uspjeli smo! Pronašli smo pravu konzistenciju ekološkog građevinskog materijala koji može izdržati sve prirodne i neprirodne katastrofe. Komercijalna proizvodnja počinje sljedeći tjedan! Ajme, moram ići, moram ići.”
Dok se brzo udaljava, preplavljuje me osjećaj radosti. Toliko smo dugo pokušavali pronaći najučinkovitiju formulu i pružiti olakšanje gradovima koji se i dalje bore s katastrofama zbog kojih su njihovi građani ostali bez domova. Žurim u svoj ured kako bih nazvala naše partnere u Kongu, Brazilu i Papui i obavijestila ih da smo napredovali i da mogu uskoro očekivati materijale. Nakon što sam završila s pozivom, silazim u laboratorij čestitati timu te vidjeti što drugi timovi rade u svojim odjelima.
Naša specijalistica za zaštitu okoliša Ivana isprobava novu AI tehnologiju.
Naš glavni pogon – u kojem je sve počelo – sada ima 10 odjela koji koriste zajedničku laboratorijsku opremu i resurse. Nakon otvaranja APPH-a, sljedeći je Odjel zelene tehnologije koji je počeo raditi na nadogradnji tehnologije koju smo imali tada i pilotiranju novih proizvoda. Jedan od najpopularnijih bio je „AI Solar Smart Home System“ za električnu energiju, grijanje, vodu i pročišćavanje otpada koji se može ugraditi u dom u jednom danu.
Nakon toga razvijeni su Odjel za urbani razvoj i energetske inovacije, Odjel za zdravlje i klimu, Odjel za ekološki turizam, Odjel za regenerativno društvo, Odjel za inovacije i odlaganje otpada, Odjel za obrazovanje, Odjel za Start-up i Odjel za lokalnu ekonomiju. Oni rade pojedinačno, ali i partnerski te isprepliću različite projekte, dajući kvalitetne rezultate koji prevladavaju mnoge prepreke klimatskih promjena. Postali smo primjer i mjesto za učenje za druge gradove i zemlje, preslikavajući svoj model izvan grada Križevaca.
Jedna od naših pilot lokacija koje je uspostavljenja 2022. godine
Naši prehrambeni sustavi i zelena tehnologija primjenjuju se u cijelom svijetu, rješavajući mala i velika pitanja klimatskih promjena. Naš Odjel za regenerativno društvo i Odjel za obrazovanje stječu rješenja za upravljanje i obrazovne mogućnosti u svim krajevima svijeta, jer imaju urede na svim kontinentima. Odjel za zdravlje i klimu radi na rješenjima za olakšavanje zdravstvenih teškoća u područjima koja se nisu dovoljno brzo prilagodila klimatskim promjenama. Podržavaju nas mnoge industrije, humanitarne organizacije i vlade, a mi podržavamo njih u transformaciji kako bi svijet učinili zelenijim i sigurnijim.
Kad pomislim da sam i dalje jednako uzbuđena zbog ovoga nakon 10 godina rada znak je da smo stvorili jednostavnu viziju bolje budućnosti. Dok se prisjećam, šetam našim pogonom za proizvodnju hrane, udišući miris cvijeća i bilja, uživajući u suptilnom zujanju pčela. Između različitih biljaka uspijevam ubrati crvenu jagodu i zagristi je, okus me podsjeća na jagode moje bake – slatke i mirisne. Prilično je tužno da se mnogi dijelovi svijeta sada bore s uzgojem zdrave hrane na otvorenom, ali svakodnevno pronalazimo nove načine kako to prevladati.
Na ulici vidim da se djeca vraćaju iz šumskog predškolskog programa. Prolaze pored Zelenog hostela, koji je izgrađen od održivih materijala i potpuno je samodostatan; moj san u 2020. Nataša, odgojiteljica, mahne rukom i zovem grupu da dođe. Pomoćnik u proizvodnji donosi paket bobičastog voća i djeca s veseljem počinju jesti. Nakon brzog razgovora s Natašom i djecom, opraštam se i odlazim kući. Prije 10 godina bila bih duboko zabrinuta za njihovu budućnost, ali danas sam opet ispunjena nadom.
Život u Križevcima buja svuda oko mene. Uspjeli smo.
