Biciklistički putevi oko grada
Vozim se biciklom prema Kalniku. Ovaj vikend napokon je toplo i sunčano, pravo proljetno vrijeme, pa sam odlučila napraviti krug oko Prigorja – od Križevaca do Kalnika i natrag.
Prolazim kroz selo Bočkovec u kojem je rođen moj otac, pored kuće u kojoj je odrastao i gdje sam se nekad igrala sa sestrom. Zastajem i gledam to veliko dvorište kojim sam trčala, voćnjak iz kojega sam brala jabuke, kruške i trešnje i potok Kamešnicu iza voćnjaka preko kojeg smo sestra i ja mogle prijeći na drugu stranu kad je vodostaj bio nizak.
Ovdje je sada poznato obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo koje se bavi regenerativnom poljoprivredom. Ovo obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo pokrenulo je transformaciju poljoprivredne proizvodnje u Križevcima prije deset godina, još 2020. godine, uz pomoć tima iz inicijative „Gradovi budućnosti“ i Grada Križevaca.
Stara klijet u blizini Bočkovca
Vozeći se selima oko grada, gledam potpuno drugačiji krajolik u odnosu na onaj od prije deset godina. U selima više nema praznih kuća – sada su ovdje nove obitelji koje su odlučile napustiti gradski život i preseliti na selo. Život je ljepši, mirniji i zdraviji. Većina lokalnih poljoprivrednih gospodarstava okrenula se regenerativnoj poljoprivredi, obnovljivim izvorima energije i promicanju zdravog načina života.
Gradski vrtovi u Križevcima
Vozim se i mislim kako je lijepo vidjeti solarne panele na krovovima svih kuća, o čemu sam davno sanjala prolazeći selima u Njemačkoj i gledajući sunčane elektrane na krovovima njihovih poljoprivrednih gospodarstava. Farme su postale „pametne“ koristeći se naprednim informacijskim tehnologijama u svom radu. Postale su energetski neovisne koristeći vlastite sunčane elektrane za proizvodnju električne energije i agro-biomasu za grijanje.
Križevački poljoprivrednici spojili su se i u naprednu poljoprivrednu zadrugu, što im je olakšalo prelazak iz uobičajenog poslovanja u regenerativnu poljoprivredu i na obnovljive izvore energije.
Transformacija je više nego očita. Taj isti potok kojim sam šetala kao dijete, prije deset godina služio je za odlaganje otpada, voda je bila zagađena i u njoj nije bilo života. Danas se u kristalno čistoj vodi mogu vidjeti ribe i rakovi, a grmlje i drveće na obroncima potoka dom su mnogim različitim vrstama ptica. Polja se više ne prskaju pesticidima, već se koriste prirodni načini borbe protiv štetnika i bolesti.
Uz svako polje nalazi se tabla s natpisom „Zdravo Križevci“, što dokazuje da je na tom polju regenerativni uzgoj hrane. Brend “Zdravo Križevci” postao je prepoznatljiv u cijeloj Hrvatskoj, ali i inozemstvu. Često se spominje kao primjer dobre prakse, ne samo zbog organsko uzgojene hrane i drugih vrhunskih proizvoda, već i zbog inovativnog načina prodaje svojih proizvoda javnosti koristeći lokalnu valutu “Križ-coin”. Po gradu su uspostavljeni kratki lanci opskrbe, a uvozi se samo hrana koja nije dostupna lokalno. To poljoprivrednicima osigurava sigurne izvore prihoda za njihove obitelji jer se gotovo sve što proizvede i proda lokalnom stanovništvu.
Poljoprivrednici su shvatili da dijele isti san – snažnu zajednicu i otporno prirodno okruženje. Počeli su ulagati 10% dobiti zadrugara u fond koji financira mlade poljoprivrednike koji tek započinju i one koji žele promijeniti uobičajeno poslovanje i prebaciti se na regenerativnu poljoprivredu. Ovaj je fond pomogao financirati više od 300 poljoprivrednih poduzeća i obrazovanje mladih stručnjaka iz regenerativne poljoprivrede u suradnji s Visokim gospodarskim učilištem Križevci. Takvo je vodstvo omogućilo održivi rast ekonomske vrijednosti lokalnog poljoprivrednog sektora – a lokalni poljoprivrednici sada izvještavaju o zaradi znatno iznad većine ostalih regija Hrvatske.
Pogled na današnja sela nisu samo polja, već i livade koje se više ne kose kao nekada. Livade pune cvjetova različitih boja dom su različitim životinjama (fazani, leptiri, pčele, divlji kunići, srne). Posebno sam ponosna noću kad na ovim livadama vidim pravu svjetlosnu predstavu krijesnica, kojih se prije 10 godina uopće nije moglo vidjeti.
Vozeći se natrag prema gradu, vozim se biciklističkim stazama koje su povezale ruralno područje i sam grad tijekom posljednjih deset godina. Drveće zasađeno uz staze daje mi hlad te čini ključni dio distribuiranog javnog voćnjaka. Na jesen će se ovdje održati brojni „uberi sam“ piknici. Mnogo je drugih biciklista – biciklističke staze postale su prometnije od cesta (električni bicikli i redovno raspoređena mjesta za punjenje na solarni pogon učinili su biciklizam lokalnim načinom prijevoza za sve uzraste).
Razmišljajući o tome koliko se moj grad promijenio i postao zaista najbolje moguće mjesto za život, osjećam se vrlo ponosno što sam bila dio ove transformacije. Sve je započelo procesom vođenim misijom o najboljem gradu za život, rad i posjetu a koji smo pokrenuli još 2020. godine.
